AKTUELNOSTI KRIMINAL POLITIKA SVIJET 

PODMUKLE PREVARE FARMAKO PLANDEMIJSKE MAFIJE

Svako treba sam odlučiti da li će prihvatiti “tretman” ali ljudi moraju znati da kad krene loše, onda nema pomoći…

 

Ovaj ‘briljantan’ dokumentarac u potpunosti razotkriva kako su se vlada i Big farma udružili u svrhu nametanja krajnje štetnih „pelcova“ protiv izmišljene pošasti.

Dokumentarni film pod nazivom ‘Sigurno i učinkovito: Drugo mišljenje’ na svjetlo dana iznosi probleme sa ispitivanjem sigurnosti „čudesne vodice“ te vladinu i medijsku propagandu koja je dovela do masovnih ‘špricanja’ koja su uništila brojne živote.

Dokumentarac na briljantan način razotkriva koordinirane poteze ključnih vladinih agencija, Big farme i medija a u svrhu nametanja štetnih eksperimentalnih doza javnosti koja ništa ne sumnja.

Zastrašivanje, teroriziranje, propaganda i cenzura, naručeni horor scenariji a ne znanost, bili su njihovo oružje.

Milioni ljudi su primili “čudotvornu vodicu” bez informisanja o mogućim posljedicama a za one koji su nastradali su bol i slabost još gori, usljed frustracije i mentalnog stresa zbog ignorisanja kome su izloženi.

Osjećaju zapostavljenost i izdaju od strane vlade i neshvatanje javnosti.

 

Džon Vat se do 36 godine bavio sportom, provodio sate u teretani a onda je stradao od treće doze.

Sada mu je život potpuno uništen uz probleme sa srcem, glavom, plućima…

Zaglavljen je u krevetu svaki dan, bez pomoći od ikoga.

Maksvel Har je bio uspješan plesač sa velikim ambicijama da postane svjetski profesionalni prvak – sve do druge doze.

Zbog velikih bolova u srcu i gušenja u plućima, mislio je da neće preživjeti noći.

Dovoljna je šetnja od samo 20 metara da se zamori a nakon stajanja 3 do 5 minuta, počinje gubiti svijest.

Ženevjev Florens je do 24. godine bila uspješna sportistkinja u sinhronom plivanju, sve do prve doze.

Prethodno je trenirala 6 dana sedmično po 10 sati a onda su zahtjevali od nje da primi 2 doze.

 

Svi oni koji su prije “tretmana” bili savršenog zdravlja, naišli su na neznanje i skepticizam pri traženju medicinske pomoći.

Čak su nekima ljekari odbijali pružiti pomoć – te se njihova fizička bol negirala i objašnjavala kao mentalna bolest.

Kako je to samo podlo, uvredljivo i ponižavajuće.

Svako treba sam odlučiti da li će prihvatiti “tretman” ali ljudi moraju znati da kad krene loše, onda nema pomoći.

Related posts

Leave a Comment